Pierre-Marie Delfieux: BOG U SRCU GRADA

23

2007-09-26T11:17:00.001+02:00

Radi.

Čovjek radi. Kršćanin radi. Monah radi. Zbog toga trostrukog razloga “očito je da ti valja raditi sa žarom”.

Svojim radom pridruži se Bogu i nasljeduj ga. Otac, koji stvara, sudi i podržava svijet, radi. Sin, koji je izabrao biti drvodjelja i koji svojom Riječi održava svemir, radi. Duh, koji je neumorno na djelu, obnavljajući srca i lice zemlje, radi. Raduj se što radeći živiš na sliku Božju.

Da bi se pridružio dovršenju čina Božjeg stvaranja i podložio zemlju; da bi sudjelovao u njegovu otkupljenju, zarađujući svoj kruh u znoju svoga lica po Božjoj zapovijedi, sine Adamov, trudi se raditi vlastitim rukama.

Svojim radom svakodnevno živi vazmeno otajstvo od muke do prinosa, od prisile do prihvaćanja, i od pokorena čovjeka postani sinovskim suradnikom. Neka tvoje biće tako ujedinjeno sve čini za slavu Božju.
Tako ćeš, po radu, biti i pročišćen i izgrađen, solidaran s ljudima i bliz svome Bogu.

24

2007-09-26T11:16:00.000+02:00

Dvostruka te nužnost poziva raditi:

S jedne strane, da namiriš potrebe zajednice, živeći od rada svojih ruku, kako ni tvoja braća ni ti ne biste bili jedni drugima na teret; s druge strane, da pomogneš slabima i pritekneš u pomoć potrebnima. Na taj način u svemu tvome poslu prednjači ljubav, jer je njegov plod za braću i one koji su u potrebi.

Neka tvoje ruke ne ostanu besposlene do večeri.

Neka ti rad vlastitim rukama bude čast. Ako ne želiš raditi nemoj ni jesti. Radi mirno u Isusu Kristu i jedi kruh što si ga sam zaradio.

Ako si siromah koji radi zato što ne bi imao od čega živjeti da ne radi, također si radnik koji zavređuje svoju hranu. Neka tvoj rad bude takav da te učini poniznim i slobodnim čovjekom.

25

2007-09-26T11:15:00.000+02:00

Po svom radu ti također pokazuješ svoju solidarnost s gradskim svijetom i mnoštvom radnika koji rade, traže posao, rukovode njime ili mu se podlažu.

Tvoj rad bit će privilegirani prostor gdje susrećeš brata čovjeka tamo gdje se nalazi, u službi življenoj usred grada u koji ti se valja uklopiti, jer šest su dana u tjednu kada treba raditi. Isus, kao čovjek, ponovno je to izrekao i sam je to živio.

Da bi svima bio što bliži i istovremeno pokazivao svoju slobodnu ovisnost, odbit ćeš svako privatno poduzetništvo. Bit ćeš, koliko god je to moguće, plaćeni radnik, prisjećajući se jedino da radnik zaslužuje svoju plaću. Time ćeš se naučiti ovisnosti i poniznosti u podložnosti. Jednako tako, primat ćeš jednom rukom da bi dao drugom, ne zatvarajući je u svoju korist.

Izabirući da radiš koliko se mora, ali ne više nego što trebaš, i ne za djelo propadljivo, nego za djelo koje ostaje za vječni život, nasuprot svijetu u kojem rad kao svetinja, često preuveličana, postaje mjesto sukoba, konkurencije, otuđenja, trke za materijanim bogatstvima, moraš se postaviti slobodno i s osporavanjem.

26

2007-09-26T11:14:00.000+02:00

Radeći skraćeno radno vrijeme i često za minimalnu plaću, podsjećaj ovaj svijet, ne riječima nego vlastitim životom, na vrijednosti molitve, besplatnosti, tišine, bratskog života, gostoljubivosti življene u miru i na Božju slavu, na to da nam valja najprije tražiti kraljevstvo Božje i njegovu pravdu. Jer što vrijedi čovjeku da zadobije sav svemir ako uništi vlastiti život?

Stoga prihvati, ponizno i svjesno, raditi samo pola radnog vremena, kako bi sačuvao za kontemplaciju, život u zajednici, samoću, studij, primanje ljudi, odmor, sve vrijeme koje je potrebno za miran i uravnotežen život. Možda ti upravo tu Krist najbolje pripravlja proročku dimenziju tvoga monaškog života.

O tome ćeš svjedočiti ne napuštajući svijet, nego ostajući u njemu a da mu ne pripadaš. Ponizno i hrabro prihvati živjeti na taj način, a da to nećeš uvijek moći opravdati ili čak izreći; prihvati to živjeti u nesavršenosti i rastrganosti, i možda sve do osjećaja nijekanja samoga sebe. Hoćeš li slijediti Krista, odreci se samoga sebe, uzmi svoj svakodnevni križ i idi za njim.

Da bi radnom svijetu pokazao vrijednost kontemplacije u samoći, a svijetu kontemplacije bogatstvo solidarnoga rada, unesi molitvu u svoj rad i ponesi rad u tvoju molitvu. “Priznaj radu svu njegovu vrijednost u jedinstvu s božanskim radnikom, Isusom drvodjeljom.”

Prema iskustvu drevnih monaha, možeš izvršavati zadaću molitve radeći (Sv. Bazilije). Tako možeš, po savjet apostola, u isto vrijeme moliti bez prestanka i raditi dan i noć.

27

2007-09-26T11:13:00.000+02:00

Ujutro, kada čovjek izlazi na posao koji će obavljati do večeri, čuj Gospodnji glas koji govori:”Dijete moje, idi raditi u moj vinograd.”

Tijekom čitavoga dana ponavljaj mu:”Neka uspije, Gospodine, djelo mojih ruku.”

Navečer, sve prinesi Ocu, govoreći:”Beskorisni sam sluga, samo sam izvršio svoju zadaću.”

Tako će tvoj san radnika biti blag i Bog će blagosloviti djelo tvojih ruku.

Tvoja uloga nije da se angažiraš u domeni politike, u kojoj ima isuviše podijeljenosti, nagodbi, sukoba, nego da, uspravan, naviještaš svojim životom, u pravdi i istini, Evanđelje mira, jer si gradski monah angažiran u životu grada koji je Bogu drag.

28

2007-09-26T11:12:00.000+02:00

Ne možeš izabrati posao po vlastitom nahođenju. Bit ćeš vrijedan prijekora ako ne prihvatiš naloženi posao, jer ćeš time griješiti, pokazujući samodostatnost i neposlušnost.

Prihvati s jednakom radošću raditi izvan ili unutar zajednice, ovisno o tome što će se pokazati prikladnim i što će se tražiti od tebe. Ne budi tašt ako puno zavređuješ, niti gorak ako zarađuješ malo, znajući da zajedno sa svojom braćom, moleći, studirajući ili radeći naizmjenice, svi skupa moramo jednim srcem, jednom dušom i jednim duhom raditi najprije na djelu Božjem, i ponad svih nužnih zadataka, zajedno izabrati “najbolji dio”. Sve je važno, ali Bog jedini dostaje (Sv. Terezija Avilska).

Zajedno s priorom i savjetnikom vidi, dakle, koji posao možeš odabrati ili prihvatiti, i s njima preciziraj u kojim ćeš ga uvjetima preuzeti.

Vjeruj ovdje u mudrost starih i Otaca kada kažu:”Možemo naznačiti opće načelo po kojem treba izabrati zanimanja koja će u našem životu očuvati mir i smirenost, koja neće predstavljati veće tehničke poteškoće i koja neće od nas zahtijevati štetne ili neprilične susrete”.

29

2007-09-26T11:11:00.000+02:00

Kako bi te tvoj rad vodio k ujedinjavanju tvoga bića, ususret njegovoj najdubljoj vrijednosti i njegovoj skrivenoj mistici, bdij da bude:

- koristan: tvoj posao ne bi trebao biti obavljan ni iz razonode ni zbog neke privole ili ustupka koji bi ga učinili ispraznim ili nevažnim;

- dobro obavljen: svatko mora biti pažljiv u vlastitu radu, brižno prionuti uz njega, izvršiti ga potpuno pred Božjim pogledom, unositi u njega djelotvoran žar i revnu zainteresiranost… ne prelazeći isprazno s jedne aktivnosti na drugu;

- siromašan: u svojoj dvostrukoj ovisnosti o poslodavcu i o zajednici, sa skraćenim radnim vremenom, solidaran sa svima, odmah predajući svoju plaću bez mogućnosti da se ikada obogatiš;

- življen kao svjedočanstvo koje daješ svojom ozbiljnošću, vjernošću, uslužnošću, radošću, diskrecijom, entuzijazmom, svojom vjerom bez prozelitizma, odbijajući bilo kakvo prešutno prikrivanje;

- uravnotežen i realističan, koji poštuje druge tvoje obveze, tvoj dan pustinje, tvoju nazočnost na liturgiji, zahtjevan, ali ne prezamoran i otuđujući;

- prilika za molitvu i iskazivanje ljubavi, jer je ljubav kruna svakog savršenstva.

Ponad svega, sa strahom i trepetom radi na svome spasenju: Bog je onaj koji u svojoj dobrohotnosti izvodi u tebi i htjeti i djelovati.

Koji god bio tvoj posao, vrši ga s dušom kao za Gospodina.